Justin Frye and Amir, Bosnia 1994 (Foto: Facebook)

Kanadski vojnik 24 godine je razmišljao o sudbini dječaka iz BiH

“DANAS mi se dogodilo nešto predivno”, započinje svoju priču na Facebooku kanadski vojnik Justin Frye koji se 1994. godine našao u ratom zahvaćenoj Bosni i Hercegovini kao pripadnik CANBAT-a (kanadski bataljon pri UNPROFOR-u).

“Živio sam u selu pod nazivom Visoko, sjeverozapadno od Sarajeva. Naš kamp zvao se CANBAT 2. Jedan od mojih zadataka bilo je osiguravanje sletišta za helikoptere UN-a. Pored zone slijetanja nalazilo se nekoliko kuća, a svaki put kad bismo osiguravali sletište, jedan mali dječak dolazio bi do ograde gledati nas. Ubrzo sam se sprijateljio s njim, njegovo je ime bilo Amir. Sjećam se da sam bio jako tužan što je doživio rat, u kojem su se ljudi borili za najosnovnije, a sitne stvari koje vi i mi uzimamo zdravo za gotovo njima su značile sve. Počeo sam Amiru donositi slatkiše. Moja mama mi je poštom slala stvari za Amira, slatkiše, pastele i sat! Sjećam se kako je bio uzbuđen kad sam mu dao sat. Nije govorio engleski, ali uzbuđenje je bilo vidljivo”, opisao je Justin.

Justin Frye dodaje i to da se sve događalo prije digitalne ere, odnosno mobitela i digitalnih kamera pa je imao samo jednu zajedničku fotografiju. U proljeće 1995. godine završio je svoju turu i vratio se u Kanadu.

“Tijekom godina mislio sam na Bosnu. Mislim da svi koji su bili tamo u vojsci misle na nju. Često sam mislio o Amiru i pitao se je li preživio rat. Sa samo nekoliko fotografija i opipljivih predmeta iz tog vremena, Amir je postao simbol svih uspomena na Bosnu. Sačuvao sam njegovu fotografiju. Razmišljao sam o njemu i o povratku u Bosnu”, napisao je.

“Prije dva dana radio sam na laptopu kad sam vidio našu fotografiju. Odlučio sam malo istražiti, Poslao sam fotografiju novinaru iz Visokog s lokacijom gdje se naša baza nalazila. Na karti sam označio gdje je bila Amirova kuća. Nadao sam se da je Amir još uvijek tamo, ili netko od njegovih. Za samo jedan dan javio mi se novinar i rekao da Amirova sestra još živi tamo. Amir je sad u Švedskoj i na Facebooku je. Njegova sestra obećala je da će mu dati moju email adresu. Nije mi trebalo dugo da nađem Amira na Facebooku, pričali smo prvi put. Mama, Amir je poručio da ti zahvalim za sat”, napisao je Justin.

Na Facebooku se oglasio i drugi protagonist ove priče, Amir:

“Te 1994. godine životi Bosanaca bili su ispunjeni tugom, bolom i strahom. U tom vremenu, kada je bilo lakše plakati nego smijati se, jedan divan vojnik i prije svega čovjek nasmijavao je lice jednog malog dječaka. Danas taj dječak ima 32 godine, i postao je otac, a svoje dijete učit će da bude dobra osoba kakav je Justin. Nije lako bilo biti čovjek u vremenu ratnog ludila, gdje je i tvoj život bio također ugrožen. Ali za Justina to nije bio problem! Zato mi je drago da smo se nakon 24 godine ponovno povezali”.

Zeen is a next generation WordPress theme. It’s powerful, beautifully designed and comes with everything you need to engage your visitors and increase conversions.

More Stories
Miočić zvao mamu, razočarani Ngannou pokušavao shvatiti šta se dogodilo